Dr Tibor Varadi

SAGOVORNICI

Dr Tibor Varadi

 

 - Video sam i osetio da potraga za pravnim i ljudskim rešenjima, da bi se drugima pomoglo, zapravo nije prosto nesebičnost. I moj deda i moj otac su se zaista dobro osećali dok su radili. Verovatno se ne bi tako dobro osećali da to nisu radili. I meni je struka pružila mnoga zadovoljstva – kaže za „Kolegu” profesor dr Tibor Varadi, član SANU, hardvarski student, bivši ministar u vladi Milana Panića, zastupnik SRJ pred Haškim sudom.

Životni put i bogato profesionalno iskustvo dr Tibora Varadija, od Zrenjanina, gde je rođen, do Sorbone, gde predaje na letnjoj školi, učinilo ga je našim najpoznatijim stručnjakom za međunarodno pravo. Studije prava završio je u Beogradu nakon čega je radio u porodičnoj advokatskoj kancelariji u Zrenjaninu, a zatim je otišao u Novi Sad i počeo kao asistent na Pravnom fakultetu.

 - Privlačili su me i advokatura i akademska karijera, izbor nije bio lak. U Novom Sadu sam imao i šansu da se priključim disidentskom literarnom časopisu „Uj simpozion”. Posle su došle studije i doktorat na Harvardu. Od toga je prošlo oko pola veka. Dosta sam predavao na američkim univerzitetima Berkli, Kornel, Emori, pa i drugde u svetu. Sada još predajem na letnjoj školi na Sorboni – kaže dr Tibor Varadi.

Govori srpski, mađarski, engleski, nemački i francuski i smatra da bi bez znanja jezika imao sasvim drugačiji profesionalni život i ne bi imao iste klijente u Zrenjaninu, ne bi imao iste arbitražne sporove, ne bi bio zastupnik pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) i ne bi predavao u istim zemljama. 

 - Sa jezicima sam zaista imao sreće. Kao dete naučio sam tri jezika, mađarski, srpski i nemački, a sa šest godina sam počeo da učim i francuski, jer mi je otac imao klijentkinju Francuskinju, mislim da je bila jedina Francuskinja u Zrenjaninu. Ona me je učila francuski od moje šeste do dvanaeste godine. Časove engleskog sam počeo da uzimam sa petnaest godina. Svakodnevnice u Zrenjaninu (Bečkereku) su mi bile trojezične, a druga dva jezika (francuski i engleski) su bili jezici koje sam govorio pre svega sa učiteljicama ili sam ih koristio čitajući knjige. Posle su ti jezici dobili više prostora. Danas u Pešti mislim da nema dana da ne govorim tri jezika. Na ulici i sa većinom prijatelja mađarski, sa suprugom mešam jezike, ali više srpski nego mađarski, na univerzitetu engleski. Nedavno su mi i nemački i francuski ušli u svakodnevnice. Imam oštećen sluh, teško čujem televizor. Na jednom kanalu su odlični nemački krimići, sa nemačkim titlovima. Gledam i francuske filmove ako imaju natpise. Po mom iskustvu svaki dodatni jezik je blagodet – poručuje dr Varadi.

Na pitanje o zahtevu za reviziju pred MSP u sporu Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid Tibor Varadi kaže da bi za kompetentan odgovor trebao da zna šta piše u reviziji.

 - Bez toga, mogao bih da pomenem dve stvari. Prvo, postupak pred MSP je jednostepen. Ne postoji mehanizam čiji bi cilj bila ispravka eventualnih grešaka suda. Jedini mogući pravni lek je revizija. Prema članu 61. Statuta MSP, osnov za reviziju mogu biti činjenice koje su od odlučujućeg značaja, koje su već postojale za vreme presude, dakle u našem slučaju februara 2007. godine ili pre, ali nisu bile poznate, niti su mogle biti poznate, ni Sudu ni strankama, već su otkrivene docnije. Revizija se može predati najkasnije u roku od šest meseci od dana otkrića novih činjenica. Pošto je zahtev za reviziju predat 23. februara 2017.godine, dolaze u obzir činjenice od odlučujućeg značaja koje su otkrivene nakon 23. avgusta 2016. godine. Ne znam koje bi mogle te činjenice – no, kao što rekoh, ne znam šta piše u zahtevu za reviziju, kaže dr Tibor Varadi i napominje da će se sigurno postaviti i pitanje ovlašćenja da se preda zahtev.

 - Bakir Izetbegović je član Predsedništva BiH, no izvesno je, da jedan član Predsedništva ne može dati takvo ovlašćenje. Zbog toga se iznosi argumenat da se ne radi o novom ovlašćenju, nego Sakib Softić postupa po ovlaščenju koje je dato još 2002. godine. Ovaj argumenat nas vodi do pitanja, da li je revizija novi postupak, ili nastavak starog. U istoriji MSP podneta su do sada samo četiri zahteva za revizijom i nijedan zahtev nije usvojen. Tri zahteva su odbijena, jedan je još u postupku. Koliko znam, postupci povodom zahteva za reviziju su tretirani kao novi postupci. Ako MSP ostane na ovom stanovištu, ovlašćenje zastupnika iz 2002. godine nije više valjano, jer nije reč o istom postupku. Takav stav bi bio logičan i iz sledećeg razloga : zahtev za reviziju pred MSP u sporu čiji je predmet genocid, je bez sumnje potez koji ima krupne pravne i političke posledice. Sigurno ima uticaja i na stabilnost regiona. Logično bi bilo da takav potez čije posledice značajno utiču na sadašnje prilike, bude odluka sadašnje državne vlasti, a ne vlasti iz 2002. godine.

Dr Tibor Varadi je zastupao SFRJ, SCG i Srbiju u Hagu u fazi nadležnosti. Postao je zastupnik, odnosno agent po terminologiji MSP, nakon što je 5. oktobra 2000. godine u Srbiji formirana nova vlast.

 - Postupci su već bili u toku. U sporu sa BiH odluka o nadležnosti je već bila doneta. Pokušali smo da uložimo zahtev za reviziju. To je bio tek treći slučaj revizije u istoriji MSP. Nakon toga je došlo do još jedne revizije, a sada smo došli do petog slučaja. Dakle, od ukupno pet revizija u istoriji MSP, dve su predate u postupcima između BiH i Srbije. Suština (meritum) sporova je, naravno, uvek najvažnija, no najsloženija pravna – pa i pravno-teorijska – pitanja su bila vezana za nadležnost. Spor je na početku bio natopljen ekstremnim percepcijama o Srbiji – za što nisu bili krivi raniji zastupnici, već ranija vlast i šabloni koji su se formirali u međunarodnom javnom mnjenju. Trebali smo zameniti ovu percepciju sa jednim drugim viđenjem, po kojem su i sudije MSP i zastupnici Srbije deo jednog civilizovanog međunarodnog pravnog sistema – kaže dr Varadi.

Konstatuje da u sporu protiv NATO zemalja, čiji je predmet bio genocid, tužba Srbije, odnosno SRJ nije imala prave šanse. Dr Tibor Varadi kaže da su NATO zemlje  osporavale nadležnost iz više razloga.

 - Naš je strateški cilj bio da se argumentima opovrgnu svi ti alternativni razlozi, da bi ostao jedan razlog koji je bio relevantan i u sporovima protiv BiH i Hrvatske. U jednom razgovoru teško mogu da predočim sve te pravne nijanse. Najprostije rečeno, postavilo se pitanje kontinuiteta. Ako postoji kontinuitet između SFRJ i SRJ, tada je SRJ nastavila članstvo u svim međunarodnim ugovorima koje su obavezivale SFRJ – pa i u Konvenciji o genocidu. Ako nema kontinuiteta, SRJ nije nastavila članstvo u Konvenciji o genocidu, te prema tome nema ni osnove za nadležnost. Ova rasprava, imajući u vidu atipični strateški cilj, bila je uspešna. Odbijeni su svi prigovori NATO zemalja protiv nadležnosti, ostao je samo razlog odsustva kontinuiteta. Na toj osnovi je odbijena nadležnost. Mislim da je posle toga bilo logično da se nadležnost odbije i u drugim sporovima. Tako su mislili i neki autori članaka u međunarodnim časopisima, ali većina sudija MSP nije tako mislila.

Na pitanje o Kosovu dr Tibor Varadi kaže da je “jednostrano proglašenje nezavisnosti  uvek bilo sporno u međunarodnom pravu”.

 - Kada su se brojni međunarodni akteri založili za samostalnost Kosova, često su ponavljali da “Kosovo nije presedan”. Znači to rešenje nisu smatrali primernim rešenjem. Mislim da je pravo imalo sasvim sporednu ulogu pri tim zbivanjima, kao i pri zbivanjima oko Krima. A šta bi trebalo raditi? To bi trebali da kažu neki koji su bliži današnjim političkim zbivanjima. Sigurno je, da nije lako naći rešenje – zaključuje dr Varadi.

Povod da napiše knjigu “Spisi i ljudi – Priče iz advokatske arhive” je sama arhiva advokatske kancelarije Varadi u Zrenjaninu koja je sačuvana od 1893. godine, kada ju je  otvorio deda Tibora Varadija pa sve do 2014. godin, kada je supruga njegovo brata otišla u penziju. 

- Time je sačuvano i nešto neobično: istorija svakodnevnice koja nije više deo pamćenja. Dodao bih, da advokatske arhive pružaju jednu potpuniju sliku stvarnosti, jer se advokatu stranke obraćaju iskrenije nego sudu. Vidim recimo stotinak lažnih razvoda. Za vreme  nemačke okupacije, Mađarice, Srpkinje, Nemice, se razvode od muževa Jevreja da bi poboljšale položaj dece. Iz sudskih spisa se ne vidi da je reč o lažnom razvodu. Ali u aktima advokatske arhive su i pisma, u kojima supruga piše, na primer “Gospodine doktore, ja nikako ne bih htela da se razvedem, ali ako nema drugog načina da nam dete ne bude ugroženo i da spasim kuću, molim vas podnesite tužbu za razvod…”. Posle rata, imamo opet lažne razvode, sada se Mađarice i Srpkinje razvode od muževa Nemaca. Navedeni, navodni, brakorazvodni razlozi su isti. Zatim, zaista je zanimljivo videti, na primer, šta je 1912. godine stajalo na stolu i u ormarima jednog srpskog intelektualca u Banatu, a to se tačno vidi iz popisa sačinjenog nakon kućne premetačine. Čitam priču jednog zemljoradnika iz Čoke koga je nemačka okupaciona vlast optužila za “izdajnički prelaz preko granice i nedozvoljenu međunarodnu trgovinu”. A granica koju je on prešao, je reka Tisa između Čoke, pod nemačkom okupacijom, i Sente, pod mađarskom okupacijom. Nedozvoljena međunarodna trgovina se sastojala u tome, da je poneo sa sobom devet kilograma gušćeg perja, da bi kupio dva para čarapa za suprugu, i nekoliko litara petroleja, jer mu je majka imala petrolejsku lampu. Ovi sporovi su u proteklom vremena postali književnost, pa je arhiva neki tajni prolaz ka književnosti. Do sada sam objavio jednu knjigu koja bi se možda mogla nazvati “dokumentarnom prozom”. Knjiga je objavljena u mađarskoj, a potom i u srpskoj i nemačkoj varijanti. Nedavno sam predao izdavaču rukopis druge knjige – kaže profesor Varadi koji je bio i ministar u vladi Milana Panića koji je po njegovom nagađanju bio jedna (propuštena) šansa.

Kada je Panić sredinom jula 1992. godine postao predsednik vlade SRJ dr Varadi pamti da “smo imali već za sobom tragedije i nedela, ali je najgore još bilo ispred nas”.

 - Još se nije dogodila Srebrenica, nisu se dogodili mnogi drugi ratni zločini, nije se još desila Oluja, sankcije, NATO bombardovanje, otcepljenje Kosova. Panić nije imao pravu vlast. Mogao je dobiti pravu vlast da je na izborima 20 decembra 1992. godine pobedio Miloševića. To se nije dogodilo. Zbog toga, ono što govorim, je naravno samo nagađanje.

Ja mislim da su stvari mogle krenuti drugim putem, i da se moglo izbeći ono što se dogodilo. Panić je recimo bio za to, da Kosovo bude pokrajina sa značajnom autonomijom unutar Srbije. Tada su to mnogi smatrali izdajom. Danas je to više želja nego realna mogućnost. Ne mogu biti siguran, ali mislim da je to tada još bilo moguće. Zatim, Jugoslavija se verovatno ne bi održala, ali bi razdvajanje bilo manje bolno. Verovatno je i to da bi Srbija postala zemlja članica EU pre mnogih drugih, recimo, Bugarske i Rumunije, koje su danas punopravne članice. Naravno, ništa ne bi bilo sigurno i automatski, sve je to trebalo postići. Nikada nećemo znati da li bi Panićeva vlada to stvarno postigla. No ostao bih na tome, da je Panić bio jedna (propuštena) šansa zaključuje za naš list dr Tibor Varadi.

Nisam napustio Srbiju.

 - Zatražio sam neplaćeno odsustvo 1993. godine da bih predavao nešto duže od jednog semestra na Centralno-evropskom univerzitetu, ali nisam dobio saglasnost. Imao sam plan  i želju da napišem jedan udžbenik na engleskom koji bi se koristio u međunarodnim razmerama. Bili smo pod sankcijama, biblioteke u Srbiji nisu dobijale knjige, internet nije imao značaj kao danas. Ranije sam bez teškoća dobijao saglasnost da nekoliko meseci predajem u inostranstvu. Aprila 1993. godine moj zahtev je odbijen. Posle sam predložio da povremeno držim predavanja bez naknade dok predajem na Centralno-evropskom univerzitetu, ali ni to nije prihvaćeno. Tada sam počeo da predajem na Centralno-evropskom univerzitetu u Pešti, kao i na američkim univerzitetima. Udžbenik sam napisao, sada radim na njegovom sedmom izdanju. Da bih održao neku vezu, 1993. godine sam se ponovo priključio porodičnoj advokatskoj kancelariji koju je tada vodio moj brat. Ta veza je bila više simbolična, ali sam u nekim predmetima ipak učestvovao. Bio sam upisan u Advokatsku komoru Vojvodine. Danas živim između Pešte i Novog Sada. U Novom Sadu, Beogradu i Zrenjaninu, provodim oko trećinu meseca. Zapravo nikada nisam napustio Srbiju.

 

Preuzeto sa sajta www.kolega.rs - našeg biltena za pravnike praktičare. Tekst: Biljana Vučković.