Tomislav Žigmanov

SAGOVORNICI

Tomislav Žigmanov, predsednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini - Demokratski savez Hrvata u Vojvodini

Prof. dr Dragoljub Popović, profesor

 

Izmene Ustava Srbije već u svojim najavama izazvale su brojne reakcije strukovnih udruženja i stručne javnosti. Za časopis „Kolega“ na ista pitanja koja se tiču Ustava odgovorili su Tomislav Žigmanov, predsednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, i profesor dr Dragoljub Popović. 

Na koji način će novi Ustav uticati na nezavisnost sudstva?

Žigmanov: Vidjet ćemo kada budemo vidjeli konačnu verziju novoga Ustava Republike Srbije! Do tada je teško davati bilo kakve prognoze. Ono što bi svakako trebalo očekivati jeste da se u novom srbijanskome Ustavu ide k takvim rješenjima koja postoje u državama s dugom i razvijenom demokracijom u kojima nezavisnost sudstva nije puka norma već društvena činjenica koja realno postoji. Njihova iskustva, u tom smislu, kazuju da Ustav mora čvrsto i jasno odijeliti utjecaje izvršne i zakonodavne vlasti od sudske, u svakom njezinom segmentu – od utjecaja na izbor nositelja sudske vlasti na svim razinama, do onemogućavanja, to jest sprečavanja utjecaja na njihov rad. Ovo posljednje onda mora imati neposrednu vezu i s temeljnim opredjeljenjem vladajuće političke klase – ona mora na djelu posvjedočiti da joj je stalo do vladavine prava. Drugim riječima, ovo važno demokratsko načelo, osim što mora biti inkorporirano u novi Ustav kao cjelinu, mora postati sastavnica svakodnevnih političkih praksi. Naravno, to ni na koji način ne smije abolirati od odgovornosti i nositelje sudske vlasti, budući da i njihovo profesionalno držanje i privrženost „vladavini zakona“ mora u ostvarenju vladavine prava davati odlučne prinose! 

Popović: Neće biti novog Ustava. Ustav se neće menjati u celini i to je dobro. Amandmani na postojeći ustav će, kako izgleda, doneti novine u pogledu nezavisnosti sudstva. U javnosti preovlađuje zamisao, koju svakako treba pozdraviti, da Narodna skupština više ne bude organ koji bira sudije. Više od tog osnovnog stava se ne zna, pa je vrlo teško komentarisati razne izjave koje se pojavljuju u medijima. Rekao bih samo da se pitanje nezavisnosti sudstva, bar u dosadašnjim raspravama, ne sagledava dovoljno kompleksno. Neke ustanove se uzimaju kao obavezne, iako takve ne bi morale biti. Npr. skoro svi koji se javljaju u raspravi polaze od toga da će Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca biti nadležni za izbor sudija, odnosno tužilaca. To ne mora biti; potrebno je najpre razmotriti pitanje da li to isto telo treba da obavlja izbor sudija i vrši disciplinsku vlast nad njima, pa tek onda raspravljati o sastavu tih tela itd. Bojim se da naša sredina nije spremna da sagleda probleme nezavisnosti pravosuđa u njihovoj celini i onda nepristrasno traži odgovore na pitanja koja se tim povodom mogu postaviti.

Koje reforme smatrate ključnim u oblasti ustavnih garancija ljudskih prava i njihove zaštite?

Žigmanov: S jedne strane, treba osnažiti i ubrzati zakonodavnu reformu, to jest uvesti u domaće zakonodavstvo sve bitne vrijednosti i pravne institute koji vrijede u Europskoj uniji. Slijedi zatim reforma institucionalnih okvira – prilagodba političkog sistema konceptu ostvarivanja ljudskih prava i prateće adekvatne zaštite, i to kroz uspostavu i razvoj demokratskih institucija. Na koncu, ali ne i posljednje važno, ostvarenje ustavom zagarantiranih ljudskih prava uvelike će ovisiti o naravi i kvaliteti politika koje se budu kreirale i provodile, i to od lokalnih razina sve do republičke. Pri tomu, posebno treba naglasiti da u ljudska prava, kao njihova nova generacija, spadaju i prava manjina. Tim prije su i ovdje naznačene reforme za Srbiju, kao državu s relativno velikim postotkom nacionalnih manjina u stanovništvu, ne samo izazovnije već i zahtjevnije.

Popović: Ključne promene su one do kojih je vrlo teško doći, zato što se pojavljuju kao plod laganog razvitka. Drugim rečima: do njih se dolazi evolutivnim putem. Vaše pitanje je po svoj prilici bilo usmereno na to koje nove norme treba uneti u Ustav ili zakone kako bi se unapredila zaštita ljudskih prava u Srbiji. Može se i o tome razmišljati, ali je pre svega potrebno da kod naših sudija preovlada svest o obaveznosti zaštite ljudskih prava, kao i o neposrednoj primeni Ustava i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda pred redovnim sudovima. To je dugotrajan proces, za koji možemo reći da je u toku. Odvijanje procesa može pomoći reforma univerzitetske nastave koja bi dala više mesta proučavanju ljudskih prava na našim univerzitetima, zatim uvođenje obaveznog ispita iz oblasti ljudskih prava na pravosudnom ispitu i slično.

Koje promene očekujete u preambuli Ustava?

Žigmanov: Nećemo biti prvi koji će ustvrditi da je pitanje preambule Ustava Srbije politički daleko najosjetljivije pitanje. Ovo stajalište potvrđuju i dosadašnje rasprave u stručnoj i političkoj javnosti, u kojima o ovome pitanju nije bilo rezolutnijih očitovanja. Riječ je, naravno, o dijelu preambule koja se odnosi na Kosovo i Metohiju, to jest polazišnih tvrdnji „da je Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije i da iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih državnih organa da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutrašnjim i spoljnim političkim odnosima“. Valja ovdje naglasiti da s ovakvim sadržajem preambule nije bila zadovoljna ni Venecijanska komisija Vijeća Europe, koja je u svojemu mišljenju o Ustavu Srbije, iznijetom već početkom 2007. godine, tako što i eksplicite navela. Ono što se dalo između redova, barem za sada, pročitati je da i Europska unija nije najsretnija s ovakvim sadržajem i određenjem iz preambule Ustava Srbije, što znači da bi oni koji vode i imaju ključnu ulogu u daljnjem procesu europskih integracije Srbije morali tako što unajmanje respektirati. No, bilo bi dobro da preambula novog Ustava Republike Srbije ima visok stupanj konsenzusa najvećeg broja, ne samo političkih aktera, već i samih građana.

Popović: Ovo pitanje je vrlo zanimljivo. Odgovor nije lako dati. Po onome što se može zaključiti na osnovu istupanja političara u medijima najbliži sam mišljenju da se preambula Ustava uopšte neće menjati. Na preambulu će se obraćati onoliko pažnje koliko političarima bude odgovaralo, zato što im je tako lakše nego da preambulu menjaju.

 

Preuzeto sa sajta www.kolega.rs - našeg biltena za pravnike praktičare.