Točak

SAGOVORNICI

Stevan Nikolić, koordinator za romska pitanja

 

S obzirom na to da je Subotica multikulturalna sredina, kako ocenjujete međunacionalnu toleranciju na ovom području?

Subotica je deklarativno multikulturalna i multikonfesionalna sredina. Međutim, činjenica je da još živimo „jedni pored drugih” i da još dugo nećemo preći „prag”, koji će nas uvesti u interkulturalni prostor. Potrebno je da u kalendaru kulturnih dešavanja u gradu bude određen dan kada će nacionalne zajednice zajedničkim nastupom predstaviti svoje običaje, tradiciju, kulturu... Ovo su početni elementi za uspostavljenje međunacionalne tolerancije. Savez udruženja nacionalnih zajednica Subotice je pokrenuo inicijativu ka lokalnoj samoupravi za proglašenje „Dana nacionalnih zajednica Subotice”. 

Na osnovu Vašeg dosadašnjeg iskustva, koja su predviđanja za budući trend međunacionalne tolerancije u Srbiji?

Bez dobronamernog i otvorenog društva, koje je spremno da pripadnicima svake zajednice obezbedi jednake uslove za razvoj i zadovoljavanje njenih potreba ne možemo da govorimo o vladavini prava, demokratiji, ali ni o jednakom stepenu društvene odgovornosti.

Za predstavnike romske zajednice možemo reći da su tipičan primer za ovu tvrdnju. Generalno gledajući, iako Romi spadaju u najsiromašniju kategoriju stanovništva, šira društvena zajednica je u protekle dve decenije pokrenula ozbiljniju podršku za promenu stanja. Romi su pre toga, unutar svog korpusa, našli potencijal i zajednicu predstavili kroz organizovanje Svetskih kongresa, internacionalnih asocijacija… Slali su poruke o svom položaju i o problemima u međunarodnoj i lokalnoj zajednici. Međutim, izneseni problemi i položaj Roma je sporadično rešavan. Zbog periodičnog i nesistemskog rešavanja problema, u romskoj zajednici se nije moglo razviti znanje kako da se koriste instrumenti za ostvarivanje „prava”, a ni za „obaveze” koje proizilaze iz „prava”. Većinsko stanovništvo, po pravilu, zanemaruje ove činjenice te pasivnost i odsustvo inicijativa za promenom statusa tumači kao argument da „oni” (Romi) nisu zainteresovani da promene način života, ne žele da sarađuju, ne žele da rade.... Posledica ovakvih stavova je izolacija manjine od većine. Ovo stanje prati i samoizolacija romske zajednice od društvenih dešavanja. Stavovi većinskog stanovništva su postali stereotip u društvu koji prelazi granice država i u pojedinim krugovima se manifestuje i javnom i prikrivenom diskriminacijom prema celoj zajednici. U malim sredinama, gde ne postoje razvijene romske organizacije, romska zajednica će se, bez adekvatne dobronamerne kontinuirane spoljne podrške, koja će delovati u skladu sa definisanim dokumentima o implementaciji ljudskih prava, veoma teško izboriti sa ovim negativnim stavovima i stereotipima.

Položaj romske zajednice u društvu se može menjati samo uz aktivno učešće većinskog i romskog stanovništva u saradnji sa državnim institucijama koje tim aktivnostima daju legalitet i legitimitet. Te aktivnosti moraju biti sinhronizovane, kontinuirane i prisutne u svim delovima gde živi romska populacija. Ovo je put koji omogućava da jedna marginalizovana zajednica, kao što je romska, koristi svoje pravo, ali i da pokaže da je odgovorna članica sistema. 

Na ovaj način bi zakonska regulativa zaživela u praksi. Stvarale bi se nove društvene vrednosti i navike. Međunacionalna tolerancija bi se podigla na najviši novo. Ovo je put i za toleranciju na sve razlike. Prihvaćeni bi bili kao ljudska bića sa određenim karakteristikama koje nikoga ne ugrožavaju i koje su za svakog prihvatljive.

 

Preuzeto sa sajta www.kolega.rs - našeg biltena za pravnike praktičare.