Subotica

SAGOVORNICI

Jene Hajnal, predsednik - Nacionalni savet Mađara

 

S obzirom na to da je Subotica multikulturalna sredina, kako ocenjujete međunacionalnu toleranciju na ovom području?

O međunacionalnoj toleranciji onda možemo i smemo da govorimo bilo gde u svetu, ako prihvatamo tezu duhovnog oca vojvođanske mađarske književnosti Kornela Sentelekija, ko je 1932. godine u drugom broju književnog časopisa Kalanđa u studiji pod naslovom Dunavski kulturni plan pisao o osnovnoj istini kako je izvor svih problema i mržnje činjenica što „Ne poznajemo jedno drugo.” Iz ove perspektive dakle pre bih rekao da je Subotica interkulturalna, a manje multikulturalna sredina. Naime, radi se o suštinskom pitanju, a ne samo o nijansi. Smatram da u ovom gradu ne samo da više kultura živi jedna do druge, već žive, razvijaju se i napreduju i zajedno. Upravo u tim međusobnim uticajima leži klica tolerancije, koju možemo jedino zajedno negovati. Plodovi te tolerancije i saradnje odlikuju ovaj grad: to se lako vidi gledajući u višejezične table, u dvorištu škola gde se zajedno igraju sva naša deca, ili u nedavno zajedno obnovljenu subotičku sinagogu – jevrejski dom molitve u stilu mađarske secesije koji je ponos svih Subotičana. Sve ovo, ako ne primećujemo oko nas, to je znak za alarm, da nešto ne štima u našoj sredini.

Koliko ima međunacionalne tolerancije u Srbiji?

U Srbiji je svaki sedmi građanin pripadnik neke nacionalne manjinske zajednice, no to ne znači da nam je društvo jednako raznoliko. Dok su pojedini delovi zemlje – kao što je Subotica ili generalno regija Vojvodine – etički raznoliki, i stoga je međunacionalna tolerancija nešto u što se svi njihovi žitelji rode, u drugim, etički homogenijim delovima ne postoji dovoljno međudejstvo raznih nacionalnih kultura da bi stanovnici istih imali priliku da pokažu svoju tolerantnost. Glavna prepreka je svakako neznanje, ili nedovoljno znanje. To se jedino može prebroditi kroz doslednu informativnu kampanju u cilju širenja znanja o nacionalnim zajednicama – što ne podrazumeva samo ono očigledno: medijsku kampanju, već i kulturne i obrazovne programe za sve starosne grupe našeg društva. Do sada su se pojavili samo začeci takvih kampanja, koje iako u sebi kriju veliki potencijal, nedostaje im upravo ta doslednost i sistematičnost radi postizanja željenih rezultata. Dakle: „Ne poznajemo jedno drugo.”

Koji su pravni instrumenti ili uopšte mere kojima možemo uticati na smanjenje negativne tolerancije?

Glavne mere koje se mogu preduzeti su one kojima se pospešuje učešće pripadnika nacionalnih manjina u organima odlučivanja, kao i one kojima se postiže srazmerna zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u javnom sektoru. Dok mere poboljšavanja demokratske participacije omogućuju manjinskim zajednicama da odlučuju o svojoj sudbini, istovremeno čineći odluke vlasti tolerantnijim, to je nedovoljno bez primene istih u duhu raznolikosti i tolerancije – što se postiže merama radi postizanja srazmerne zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u javnom sektoru. To su mere kojim se u onim sredinama gde struktura

zaposlenih ne odslikava raznolikost stanovništva kroz afirmativne mere kod zapošljavanja i otpuštanja viška zaposlenih uspostavlja bolje učešće nacionalnih manjina u javnoj administraciji, javnim ustanovama i javnim preduzećima.

U proteklim godinama mnogo je učinjeno u ovom pogledu: započeto je uspostavljanje pravnog okvira koji predviđa praćenje nacionalne strukture javne sfere, u brojne relevantne zakone su unete odredbe koje omogućuju nabrojane afirmativne mere, započet je proces omogućavanja upisa podatka o nacionalnoj pripadnosti u javne evidencije itd.

Postoje brojni preduslovi koje je neophodno ispuniti da bi rezultati ovih mera bili vidljivi. Prvi od ovih je okončanje zabrane zapošljavanja u javnom sektoru koja je još uvek na snazi. Dalji preduslov je sveobuhvatni obrazovni sistem na manjinskim jezicima, koji pripadnicima nacionalnih manjina omogućava neophodnu stručnost, veštine i konkurentnost.

Na osnovu Vašeg dosadašnjeg iskustva, koja su predviđanja za budući trend međunacionalne tolerancije u Srbiji?

Želim da budemo optimistični u pogledu budućnosti, jer upravo takav stav nam daje snagu da učinimo sve u našoj mogućnosti radi postizanja još većeg stepena međunacionalne tolerancije. Trenutno su nam date sve mogućnosti u vidu tokova evro-integracija koji osim što zahtevaju veoma visok stepen međusobnog razumevanja, raspolažu i razrađenim mehanizmima monitoringa trenutnog stanja i evaluacije postignutih ciljeva; vlade koja razume potrebe nacionalnih manjina; i institucionalno izgrađenih i ojačanih manjinskih nacionalnih saveta spremnih da učine sve u cilju poboljšanja nivoa vidljivosti i uključivanja manjinskih zajednica i njihovih pripadnika u interkulturalno i tolerantno društvo.

 

Preuzeto sa sajta www.kolega.rs - našeg biltena za pravnike praktičare.