Marc Schmitz

SAGOVORNICI

Mark Šmit, predsednik - Međunarodna unija izvršitelja (UIHJ)

 

Mark Šmit, predsednik Međunarodne unije izvršitelja, ekskluzivno za čitaoce “Kolege”, odgovara na naša pitanja. Tema je, svakako, izršenje i rad Međunarodne unije izvršitelja koja je veoma aktivna u nastojanjima da se sprovede reforma izvršnog prava u raznim krajevima sveta.

1. Koji su trenutni evropski, odnosno globalni trendovi kada se radi o promenama u propisima koji se tiču postupka izvršenja?

Svako društvo zahteva funkcionalni pravni sistem, koji neupitno zahteva postojanje efikasnog građanskog izvršenja. Iskustvo nedavne svetske ekonomske krize je dovelo do pitanja da li određene društvene situacije mogu da utiču na uživanje osnovnih ljudskih prava koja u sebi podrazumevaju efikasno izvršenje. U tom smislu, Evropski sud za ljudska prava je zauzeo stanovište da izvršenje sudske odluke ne može dovesti do povrede člana 3 Konvencije (zabrana mučenja) u slučajevima kada izvršenje podrazumeva zaplenu i prenos sa penzije ili ispražnjenje i predaju nepokretnosti.

Ipak, u datim okolnostima ekonomska kriza je dovela do promene u poimanju uloge izvršitelja na način koji utiče na njegov manevarski prostor. Sve veća prezaduženost, političari, kao i određene međunarodne organizacije ostvaruju sve veći uticaj na izvršno pravo. Uočava se trend reforme izvršenja po kojoj ono treba da ponudi alternativu klasičnoj plenidbi – tzv. soft izvršenje. Pravo se pokazuje kao nedovoljno, zahteva se pravda. Tokom našeg Kongresa 2015. godine u Madridu ovo smo nazvali participativnom pravdom koja se otkriva kao još jedan modus rešavanja spora koji prepoznaje efikasnost dobrovoljnosti zasnovane na saradnji dužnika i postizanju pravednog rešenja među strankama. Dobar primer ovoga je postsudska medijacija.

Takođe, otkrivamo i trend digitalizacije izvršenja npr. putem stvaranja posebnih registara dužnika, centralizovanih informacionih platformi za vođenje postupka i/ili pristupu relevantnim podacima o izvršnom dužniku. I konačno, mnogo više pažnje se posvećuje pitanju obuke: zahtevi za stepenom formalnog obrazovanja, kao i za stalnom obukom izvršitelja postaju sve viši. Znati izvršno pravo samo po sebi više nije dovoljno – neophodno je da izvršitelj poznaje i ostale grane prava. 

2. Da li zakonodavne vlasti pokazuju interesovanje za konsultovanjem Modela zakona o izvršenju Međunarodne unije izvršitelja (UIHJ) prilikom izmena svojih nacionalnih izvršnih propisa?

Kao odgovor na vaše pitanje poslužio bih se završnim izlaganjem kolege Jos Uitdehaag-a na nedavnom Kongresu Međunarodne unije izvršitelja u Madridu, tom prilikom je predstavljen naš Model zakona o izvršenju (Global Code of Enforcement), a on je ukazao na značaj tog dokumenta.

Prvo, potrebno je uspostaviti novu ravnotežu između prava poverioca i dužnika. Izvršenje ne sme biti nehumano – ono mora da obezbedi mehanizme za prinudno ostvarenje tražbine uz očuvanje osnovnih prava izvršnog dužnika. Naš Model zakona jasno precizira prava i obaveze obe stranke u postupku. 

Poverilac mora da ima pravo opšte zaloge na imovini izvršnog dužnika, mogućnost da zahteva izvršne radnje u skladu sa prirodom imovine iz čije vrednosti se namiruje, slobodu izbora sredstva izvršenja, pravo da zahteva pomoć države kako bi se prinudno sprovela sudska odluka, kao i pravo na naknadu svih troškova i zatezne kamate u situacijama kada se dužnik neopravdano suprotstavlja izvršenju.

Dužnik, sa druge strane, ima pravo lične zaštite, kao i zaštite svoje porodice, omeđenje određene imovine koja ne može biti predmet zaplene, jemstvo osnovnih procesnih prava (pravo na odbranu, pravo na priziv sudu), mogućnost da zahteva svojevrsni grejs (grace) period, pravo na naknadu štete u slučaju nepravilnog izvršenja, pravo da se samostalno uključi u izvršni postupak (participativno izvršenje, postupak dobrovoljne naplate) i u situacijama u kojima je to opravdano, pravo na otpust duga u cilju uspostavljanja njegove solventnosti.

U svetlu navedenog naš je predlog da se ovlašćenja izvršitelja prošire u smeru iznalaženja pravičnog rešenja među strankama, koje se zasniva na ravnoteži između prava tražioca izvršenja i zaštite ljudskih prava dužnika.

Drugo, naš Model zakona uvodi savremeni koncept dobrovoljnog, participativnog, odnosno soft izvršenja, koji u sebi podrazumeva veći stepen učešća izvršnog dužnika u samom postupku. Ovaj koncept je primenjiv na sve vidove izvršenja, uključujući i tzv. grupna izvršenja nastala na osnovu odluka u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa građana.

Naš je predlog da se institucionalizuje postsudska medijacija kao poseban element participativnog izvršenja, kao modela na koji ukazuju mnoge međunarodne organizacije.

Treće, Model predviđa primenu savremenih tehnologija u cilju modernizovanja izvršnog postupka, te u tom smislu predlažemo da se u cilju efikasnog izvršenja u postupke izvršitelja uvede upotreba sigurnih informacionih tehnologija.

I četvrto, Model prepoznaje jasne ekonomske činioce – pravo na efikasno izvršenje izvršnih naslova je jedan od faktora u razvoju socijalno odgovorne ekonomije u svetu. U tom smislu naš je predlog međunarodnim organizacijama, kao i članicama naše Međunarodne unije, da rukovođeni jasnim principima vladavine prava, upotrebljavaju naš Model zakona o izvršenju kao alat u cilju uspostavljanja dobre uprave.

Naime, Model zakona u sebi oslikava jasnu potrebu koju je ekonomska kriza nametnula u vidu obaveznog iznalaženja održivih rešenja u izvršnom postupku, a koju je jasno artikulisala naša Međunarodna unija u saradnji sa Institutom Jaques Isnard. Pravo na efikasno izvršenje nesumnjivo dovodi do ekonomskog napretka. U komunikaciji sa svim relevantnim međunarodnim organizacijama koje se bave održivim razvojem, bilo je neupitno da izvršenje mora da bude delotvorno kako u odnosu na pojedince tako i na privredne subjekte.

Model zakona o izvršenju se tako našao u centru pažnje organizacija poput Svetske banke, MMF-a, Uncitral-a, Ohada-e i Evropske Komisije. Sve one su usvojile principe izvršenja na način na koji je on izražen u Modelu i kao takva su uvrštena u zakonodavstva većine država u svetu.

3. Da li je Međunarodna unija izvršitelja (UIHJ) uključena u postupke izmena nacionalnih izvršnih propisa?

Već dugi niz godina naša organizacija je veoma aktivna u naporima za reformom izvršnog prava u raznim krajevima sveta. Naši eksperti su uključeni u razne projekte Svetske banke i Evropske banke za obnovu i razvoj (kao npr. nedavno u Mongoliji i Azerbejdžanu), MMF-a (u Portugalu), USAID-a (na Zapadnom Balkanu), ili Evropske Komisije. Do sada smo učestvovali u projektima pravne reforme u preko 40 država i u mnogima smo i danas prisutni; od Albanije, Andore ili Crne Gore u Evropi, preko Mongolije, Kazahstana, Vijetnama i Tadžikistana u Aziji, zatim Alžira, Egipta, Togoa, Mauritanije, Maroka i Madagaskara u Africi, do Kube i Meksika u Americi. Što se tiče Srbije, u njoj smo prisutni već celih deset godina.

4. Koja je Vaša poruka izvršiteljima u Republici Srbiji?

Dobro organizovano društvo zahteva nezavisno, nepristrasno i efikasno sudstvo. Mi, kao izvršitelji, imajući na umu naše iskustvo, u ovome imamo značajnu, gotovo centralnu, ulogu. Kao pravosudna profesija moramo biti svesni svoje odgovornosti prema dužniku, prema poveriocu, ali i prema društvu. Na nama je velika odgovornost, ali je to u isto vreme i veliki izazov. U tom smislu, želim svojim srpskim kolegama, prijateljima, članovima porodice Međunarodne unije izvršitelja (UIHJ) svaki uspeh kako u poslovnom tako i u privatnom životu.

 

Preuzeto sa sajta www.kolega.rs - našeg biltena za pravnike praktičare.